Dijete se sa prvim knjigama, uobičajeno su to slikovnice, susreće uz pomoć roditelja. Dječja knjiga je razlog da roditelj bude s djetetom. Knjiga je poput jedne...
Dijete
se sa prvim knjigama, uobičajeno su to slikovnice, susreće
uz pomoć roditelja. Dječja knjiga je razlog da roditelj bude
s djetetom. Knjiga je poput jedne vrste igračke. Stereotip
je da majka lista slikovnicu i priča priče. Objašnjava što
je na slici, i što se na njoj događa unoseći i dio sebe –
dijete dobija sliku kako majka vidi vidi svijet oko sebe i
kako interpretira odnose. Stoga je ovakav susret sa knjigom
neobično važan element odgoja i formiranja temelja ličnosti.
Možda i nije jasno prepoznatljiv ali je nezamjenjiv osjećaj
topline, vođenja od strane majke, unošenja svjetla i razumijevanja
osnovnih životnih vrijednosti i odnosa. Učimo prepoznati i
iskazati ljubav, slušamo majku kako nam obogaćuje dušu, kako
strpljivo plete niti naše duševnosti i priprema nas za samostalni
život. Š?ivot odrasle osobe koja je sposobna razumjeti, živjeti
i prevladati. A da bi to mogli, pogotovu u trenucima kada
treba dati sve od sebe, neobično je važno sjetiti se djetinjstva,
prvih knjiga i maminih priča. U tim trenucima prepoznajemo
tko smo i što smo, osjećamo se snažni i nismo usamljeni. U
stručnoj literaturi se to opisuje kao primarni emocionalni
bazen; kao temelj iz kojeg crpimo snagu za naš rast i razvoj.
Osim emocionalnog razvoja knjige podstiču i kognitivni razvoj
- mogućnost spoznavanja i povezivanja činjenica. Kroz knjige
učimo što sve postoji oko nas i u nama i na koje se čudesne
načine sve povezuje. Uz knjige učimo i o sebi – što volimo,
a što ne, što nas zanima a što ne. U čemu smo dobri a u čemu
slabiji. Po čemu smo drugačiji od ostalih. Spoznaje podstiču
i razvoj mašte. Mašta – zlatni rudnik za dušu, sigurno sklonište
kada je nevera. Od najranije dobi pa do kraja života. Ona
je neobično važna jer podstiče radoznalost a mašta i radoznalost
su raketno gorivo kako individualnog tako i razvoja cjelokupne
ljudske zajednice. Sjetite se sanjara koji su u mislima letjeli
poput ptica. Koliki su trud i vrijeme uloženi da bi čovjek
poletio. Danas tek par metara u visinu, sutra par kilometara
a nešto kasnije do druge planete. Koliko dugo već letimo u
našim mislima prostranstvima svemira i vremena; poznatog i
nepoznatog?
Zato su knjige važne, jer imaju dušu. Nažalost, danas je vrijeme
kada prevladava brzi protok informacija. Često, linijom manjeg
otpora, djeca se vrlo rano usmjeravaju na kompjutere koji
satima plijene njihovu pažnju. Snažni doživljaji, velika brzina
i količina svega što nam treba se može dobiti preko kompjutera.
Ali ne i duša, niti majka koja ima ljubavi, vremena i strpljenja
čitati i pričati sa svojim djetetom. Duša se gradi polagano,
strpljivo i s puno ljubavi.
Autor: Dr.Med.Milivoj Jovančević,Mr.Sc.,
Pedijatrijska ordinacija, Zvoningradska bb, Zagreb
Iz emisije "Sretne bebe"; ustupila urednica i voditeljica Zvonimira Klen
Pročitano: 12439 puta.