Uzrok prenošenoj trudnoći U otprilike 50% trudnoća dijete se rodi između 38. i 42. tjedna. Oko 10% poroda dogodi se prije 37. trudnoća tjedna pa se rađa nedonoščad. Preostalih 10% traje duže od 42 tjedna i za njih se smatra da porod nastupa poslije...
U otprilike 50% trudnoća dijete se rodi između 38. i 42. tjedna. Oko 10% poroda dogodi se prije 37. trudnoća tjedna pa se rađa nedonoščad. Preostalih 10% traje duže od 42 tjedna i za njih se smatra da porod nastupa poslije termina.
Mnoge od tih trudnoća na koncu ipak uopće nisu prenošene. Često se pokaže da je samo pogrešno izračunat datum poroda. Ako se za potvrdu datuma poroda rano u trudnoći koriste ultrazvučni pregledi, stvarna je učestalost prenijetih trudnoća samo oko 2%.
Uzroci koji dovode do prenošenja uglavnom su nepoznati. Smatra se da udjela ima naslijeđe i hormonski čimbenici.
Rizici koji nastaju za bebu u prenijetim trudnoćama glavni su razlog za zabrinutost. Nakon 41. tjedna naglo se smanjuje količina plodove vode u maternici. Zbog toga se tijekom trudova i porođaja povećava rizik pritiska na pupkovinu što može ometati dotok kisika bebi.
Kod prenošenih trudnoća povećava se rizik pojave mekonija u plodovoj vodi. Mekonij je djetetova stolica, a njegova prisutnost znači da je djetetu već probava proradila u maternici. Ukoliko u maternici bebi udisanjem mekonij dospije u pluća, može se razviti oblik upale pluća. Zbog toga će liječnik, čim se u porodu pojavi djetetova glava, očistiti mu nos, usta i ždrijelo. Pedijatar će potom odmah uvesti cjevčicu u nos, grlo i dušnik kako bi brzo izvukao mekonij prije no što dospije do djetetovih pluća. Vjerojatno nećete čuti djetetov plač sve dok čišćenje ne bude gotovo.
Drugi je mogući problem prenošene trudnoće makrosomija, odnosno povećanje djetetove težine iznad 4500 g. Tako velikim bebama može biti otežan siguran prolaz kroz porođajni kanal. Carski rez je uslijed toga češći u trudnoćama koje su prenijete. Ipak, unatoč povećanim rizicima za bebu koja je rođena poslije termina, uz pažljivo vođenje poroda većina ove djece rađa se zdrava.
Ako se vaša trudnoća nastavi i nakon 41. ili 42. tjedna trudnoće, jedna će od prvih liječnikovih zadaća biti utvrđivanje je li termin točno izračunat. Proučavanje rezultata svih tijekom trudnoće učinjenih testova, proba i pregleda, pomoći će mu da precizno utvrdi dužinu gestacije. Znajući kad ste prvi put osjetili micanje čeda, kada su zabilježeni prvi otkucaji bebina srca, koliko je djetetova veličina odgovarala pretpostavljenom datumu začeća, položaj fetusa u 20. tjednu (uobičajen je u visni majčina pupka) i rezultate ranih ultrazvučnih pregleda, liječnik će na osnovi podataka vidjeti kako je trudnoća napredovala u različitim razdobljima.
Ako liječnik utvrdi da je trudnoća uistinu prenošena, postupak koji će se primijeniti razlikovat će se od slučaja do slučaja. Testovi o stanju u kojem je fetus (praćenje otkucaja bebina srca, kardiotokografski test ili biofizički profil), dat će mu korisne informacije. Ultrazvučnim pregledom vidjet će se koliko plodove vode okružuje bebu. Na svaki znak da se djetetu pogoršava stanje, ili da je količina plodove vode mala, bit će donijeta odluka o izazivanju poroda.
Nakon 40. tjedna svakog će se tjedna provjeravati da li se cerviks počeo otvarati. Mnogi se liječnici odluče na provociranje poroda poslije 41. tjedna ukoliko cerviks postane zreo (mek, izdužen, otvara se).
U žena čiji se cerviks još nije počeo otvarati, ali je nužno dovršiti porod, lijekovima će se izazvati širenje vrata maternice. Gelovi koji sadrže hormon prostaglandin ili mali umeci zvani laminarija stavljaju se u cerviks maternice jer se šire nakon što su navlaženi.
Mnogi se liječnici opredjeljuju za "čekaj-i-promatraj postupak" ako se cerviks nije počeo širiti, a nema znakova djetetove ugroženosti. Drugi misle da se pri kraju 42. tjedna, bez obzira na stanje cerviksa maternice, trudnoća treba završiti porodom. Uglavnom se neće dopustiti da trudnoća traje duže od 43 do 44 tjedna jer se vremenom povećava opasnost za čedo.
Kad je već odlučeno da se izazove porod, hoće li biti izabran vaginalni ili carski rez, ovisit će o više čimbenika. Beba koja je prevelika za prolaz kroz majčinu zdjelicu morat će biti izvađena carskim rezom. Š?ena čiji je grlić otvoren, a nije bilo znakOva ugroženosti djeteta, kandidatkinja je za vaginalni porod. Otkucaji djetetova srca i kontrakcije majčine maternice pomno će se pratiti tijekom vaginalnog poroda prenijete trudnoće. Možda će se ipak morati primijeniti carski rez ako se pokaže da beba dobro ne podnosi stres rađanja.
Prenošene bebe mogu imati duga mršava tijela bez bjelkastog sloja verniksa koji imaju normalna novorodenčad. Kako su duže vrijeme boravile u maternici, ove bebe često imaju duge nokte, puno kose i smežuranu kožu na stopalima i šakama.
Unatoč svim rizicima, bebe prenošenih trudnoća najčešće dolaze na svijet sigurno i zdrave. Kako na najbolji mogući način okončati prenošenu trudnoću, odlučit ćete zajedno s liječnikom, razmotrivši sve nedostatke i prednosti mogućih rješenja. Izgledi su u većini slučajeva odlični.
Autor: Poglavlje iz knjigeKLINIKA MAYO Sve o trudnoći i prvoj godini života djeteta
Copyright: Marjan tisak, Split, članak objavio: Ostvarenje, uz dozvolu izdavača.
Pročitano: 69676 puta.