U posljednje vrijeme na forumu se sve više majki javlja s "teško odgojivom"; "svojeglavom",... djecom. Stoga sam se odlučila za ovaj tekst. No ne paničarite, u svakom biste poremećaju ili bolesti pronašli i vlastite simptome, zato je najbolje – ako sumnjate u poremećaj senzorne integracije – javiti se pedijatru bez zaključivanja naprečac. Djeca su mali lukavci koji vrlo brzo shvate što, koga i kako mogu zavlačiti.

Što je uopće senzorna integracija (SI)? To je najvažniji tip senzorne obrade. Pomoću nje naš mozak stvara adekvatnu reakciju tijela, u svrhu poboljšanja percepcije, osjećaja i mišljenja. Bombardirani smo svakoga trenutka senzornim informacijama oko nas. Naši mozgovi, u obliku živčanih impulsa, svaki podražaj "spremaju" u djeliće vrlo organiziranih "ladica" . Svaki je osjet svojevrstan oblik informacije. Ali to se u nama dešava automatski, bez razmišljanja. Hodamo ulicom, čujem zvuk koraka, čujemo ptice ili gradske automobile, žamor drugih ljudi, osjećamo toplinu ili hladnoću, osjećamo odjeću na sebi,... Ali kod djece s poremećajem SI to nije tako jednostavno.

SI započinje još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijate i dalje, nakon poroda. Ona nam omogućava hvatanje igračaka, pokrete, puzanje, igranje. Od 3. do 7. godine dijete polako postaje senzomotorički zrela osoba. Prvih 7 godina naziva se razdobljem senzomotoričkog razvoja. Tada postupno, socijalni i mentalni odgovori, kroz igru i zabavu, prevladaju neke senzomotoričke aktivnosti.

No ponekad dođe do neravnoteže, do poremećaja koji dovodi do pravog nereda u malim dječjim mozgovima. Ako dijete ne može integrirati boje, neke ga zaista mogu boljeti ili stvarati ugodu. Ako ne mogu organizirati opipe, smeta im dodir i ne vole se maziti s roditeljima. Zamislite da vas neka boja smeta a vi je jednostavno morate gledati na osobi uz vas, da vas okus nekog jela dovodi do povraćanja, da vam se na opip neki predmeti čine ljigavim i odvratnim,... Tako je djeci si poremećajem SI. Oni mogu tražiti više ili manje podražaja, kako bi što bolje shvatilo okolinu. Na neki zvuk neko dijete sa SI može reagirati vrlo frustrirano, dok će neko drugo dijete sa SI baš tražiti taj zvuk kao umirujući.

Ako mozak ne prerađuje osjete iz okoline dobro , ne može ni upravljati ponašanjem. I tu dolazimo do onog "teško odgojivog" djeteta. Tako možete čuti d djeteta da ga "boli majica", "bole čarape",... i ono to zaista tako i osjeća. Ono može jesti svega par namirnica i to ne svakodnevno. Možda se ne voli maziti jer joj dodiri smetaju, ali zato voli roditeljsku blizinu i razgovore.

Svijet je takvoj djeci neorganizirana buka i vreva. Sve im je nepredvidivo, opasno, zato su ta djeca zbunjena i razdražljiva.

To je tek jedan u nizu simptoma poremećaja iz autističnog spektra, anksioznosti i hiperaktivnosti

Ukoliko se ne radi s tom djecom, kasnije u školi mogu imati problema s pisanjem, računanjem i drugim stvarima. Srećom pa se sve to "uči" kroz igru i zabavu i rezultati su vrlo optimistični.

Simptomi senzorne integracije:

Pojačana osjetljivost na svjetlost, pokrete, zvukove,...
Smanjena osjetljivost: visoka tolerancija boli, voli začinjena jela i sl.
Neprekidno u pokretu ili pak brzo umaranje i potreba za snom
Problemi koordinacije, zaostajanje s prvim koracima, često spoticanje,....
Zaostajanje u govoru
Razdražljivost

Poremećaj SI nije medicinski problem, već ga dijagnosticira senzorni terapeut na osnovi promatranja djeteta i primjenom testa DSI

Uzroci senzorne integracije:

genetski
prenatalni (alkohol, droga)
prerano rođenje
traume mozga
postnatalni
manjak senzoričkih stimulansa
manjak uobičajenih senzoričkih stimulansa nakon rođenja
promjena načina igre
ostali nepoznati uzroci

Izvor:
http://school.familyeducation.com/sensory-integration/parenting/56288.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Sensory_integration
http://www.dira.hr/senzorna-integracija

Autor: Trudnoca.Net

Pročitano: 11033 puta.