Disleksija

Disleksija


Disleksija

disleksijaDisleksija je specifična teškoća u učenju, uz disgrafiju, diskalkuliju i posebne jezične teškoće.

Zajednička osobina djece sa specifičnim teškoćama u učenju je oštećenje jedne ili više osnovnih psiholoških funkcija važnih za razumijevanje ili uporabu jezika (u govoru i pisanju). Najčešća je disleksija (teškoća u usvajanju čitanja), pa onda disgrafija (teškoća u svladavanju pisanja) i diskalkulija (teškoća u usvajanju matematike).

Što je disleksija? 

Značenje riječi dolazi iz grčkog jezika dys-teškoća i lexia-pisana riječ. Mnogi su je liječnici proučavali, a prvi je njemački neurolog  R. Berlin 1872. upotrijebio ovu riječ kao termin za teškoće u učenju čitanja. Danas je predmet proučavanja i ispitivanja mnogih logopeda, psihologa, neuroznanstvenika  i drugih.

Jedna od definicija kaže:

1968. World Federation of Neurology
"Disleksija je poremećaj koji se manifestira teškoćama u učenju čitanja unatoč  konvencionalnoj poduci, odgovarajućoj inteligenciji i sociokulturnim prilikama.

Temelji se na kognitivnim teškoćama koje su često konstitucionalnoga porijekla."
(Chritchley, 1969.; 1970.)  

Klinička slika disleksije 

Moramo znati da nije svaka teškoća čitanja- disleksija. Ako vam dijete čita sporo ili netočno, to može biti samo teškoća čitanja koja se može korigirati boljom metodom podučavanja i vježbanjem.Teškoće su prolaznog karaktera, a disleksija je nažalost, dugotrajna i postojana.

Ona je ipak poremećaj čitanja i pisanja i  moguća je  u svim stupnjevima od blažih, umjerenih i težih. Najbliža je posebnim jezičnim teškoćama i često je slična poremećaju pažnje, odnosno hiperaktivnom sindromu ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder).

Disleksija ima drugi uzrok, i nije posljedica poremećaja pažnje. Neprepoznata od strane roditelja, učitelja i tretirana kao dječja lijenost, nemar ili zločestoća, nerijetko to i postane. Nerazumijevanje, etiketiranje i neadekvatan odnos prema osobama s disleksijom može biti poguban za razvoj osobe, a posljedice velike i teške za osobu, obitelj i društvo u cjelini. 

Disleksija nije bolest, ona je sindrom mnogih teškoća,  ne može se preventivno spriječiti (može se ublažiti i promijeniti odnos prema njoj) a s vremenom ne nestaje.  Prisutna je i u odrasloj dobi, samo bitno promijeni svoje lice. Kod odraslih je teže prepoznatljiva i kako bi ju otkrili, važno je naći put ka onom metakognitivnom, prema procesu mišljenja i doživljavanja svake osobe s disleksijom. Potrebno je otkriti način cjelokupnog razmišljanja, kakva joj je orijentacija u prostoru i vremenu, jezični razvoj, motivacija  i emocionalni status.

Disleksija je češća u ljevaka i u muške djece. Ne može se potpuno ukloniti, ali uz pravodobno otkrivanje i stručni tretman teškoće se mogu ublažiti i prebroditi. Pritom, je važan individualiziran pristup i ustrajna, dobra suradnja, između roditelja, učitelja i logopeda. Uvijek treba imati na umu da nije riječ o djetetu koje neće, nego koje ne može.

Učenike s ovom vrstom teškoća prepoznajemo u školi relativno kasno (nerijetko u drugom i trećem razredu). Upućujemo ih na obradu i terapiju najčešće onda kada su simptomi jako izraženi (teškoće u čitanju, pisanju, pamćenju, matematici i dr.) i kada prerastu u školski neuspjeh i poremećaj u ponašanju. Oni često imaju lošu sliku o sebi, nisko samopoštovanje te tako postaju izloženi bullingu u svojoj sredini, a podložniji su psihosomatskim bolestima i ovisnostima.

Logopedi su stručnjaci koji se bave ovom problematikom. U školama i vrtićima nema ih dovoljno, niti u sredinama gdje žive (u većini  gradova radi jedan ili nijedan logoped), pa ova djeca nemaju adekvatnu stručnu pomoć. Ranim otkrivanjem (najbolje u vrtiću) i na početku  prvog razreda, uključili bi se u rad s logopedom  i  spriječile bi se posljedice koje imaju, a one nisu male.

Teškoće u čitanju i pisanju nije teško otkriti u školi. Prepoznajemo ih po nizu simptoma koje imaju, odnosno po sporom i netočnom čitanju, nerazumijevanju pročitanog, pogreškama u čitanju i pisanju, zaboravljanju naučenog, teškom pismenom izražavanju i slično.

Što treba učiniti kada otkrijete da učenik ima teškoće u usvajanju čitanja, razumijevanju pročitanog, matematici, pamćenju, razumijevanju jezika, koncentraciji i pažnji, motornim nemirom, impulzivnosti i sl.?

1.Uputiti učenika logopedu na pregled i terapiju   

2.Primijeniti individualizirani pristup u radu i opservirati napredak učenika u svim segmentima znanja i razvoja

3.Odrediti oblik školovanja

 Disleksiju možemo pobijediti tek kad razumijemo što ona jest, kada poznajemo njene uzroke i posljedice koje dolaze s njom.


disleksija Čitajmo zajedno je prvi interaktivni CD-ROM je namijenjen svoj djeci starije vrtićke dobi, kao i učenicima prvog i drugog razreda osnovne škole!

Detaljnije o njemu kao i o načinima narudžbe možete pogledati na: trudnoca.net/citajmo_zajedno.php






Željka Butorac, prof.logoped

Pročitano: 8405 puta

Novosti iz svijeta roditeljstva

Test na trudnoću na vašem mobitelu!
Svaka žena, koja se ikada pitala je li trudna ili ne, zna da je trominutno čekanje na očitavanje rezultata testa na trudnoću jedno od najduljih...
detaljnije
Muška kontracepcija
Žene više ne moraju razbijati glavu za koju će se kontracepciju odlučiti, niti ne moraju svoje tijelo izlagati dodatnim hormonima. Predstavljen...
detaljnije