Ana & Vid

Ona je pionirka u mnogim stvarima, najtrofejnija hrvatska paraolimpijka, vrhunska trenerica i životni borac, a odnedavno i prvi put mama. Plivačica Ana Sršen posjeduje veliku kreativnu i pokretačku energiju, a danas, u 34. godini, kaže da je u pravom trenutku, rođenjem sina Vida, dobila još jednu dimenziju...

U svom zagrebačkom domu, prirodom okruženom stanu u sjevernom dijelu grada u kojem živi sa svojim petnaest godina starijim suprugom Borisom Šuškovićem, triatloncem i poduzetnikom, dočekala nas je s tek 24 dana starom bebom u naručju. Njezin blistavi pogled, osmijeh i nježnosti upućene malenom usnulom biću odavali su koliko je Ana sretna i ispunjena u ovim trenucima života. Svakoj mami poznat je miris bebe, čistoće i ljubavi koja se javlja kad u obitelj stigne novorođenče, ali i nesanica i umor. No Ana je vrlo sabrana, mirna, strpljiva i sigurna u sebe, te izgleda kao već iskusna mama sa stažem. Za sina kaže da najviše sliči ocu, a zatim u šali dodaje kako je Vid zasigurno „iznutra" na nju.

Kako se snalazite u prvim danima majčinstva?
Tata je proveo s nama tjedan dana u rodilištu, a potom još tjedan dana kod kuće. Oboje smo bili svjesni koliko su važni ti prvi zajednički trenuci za bebu, ali i za nas. Potpuno smo se posvetili jedno drugome i Vidu. No tata je morao početi raditi, iako svaki slobodni trenutak nastoji provesti s Vidom, te nam često kuha, što je doista velika pomoć. Dvaput tjedno dolazi nam teta Marica, koja pak sprema i čisti, što mi puno znači jer se mogu potpuno posvetiti bebi. Naravno, i bake su ponudile svoju pomoć, koja će poslije itekako dobro doći. Ali trenutno mi je svaki trenutak s Vidom dragocjen i želim biti što više s njim.

PRVI DANI KOD KUĆE

Jeste li se Vid i vi „upoznali"?
Svakodnevno se upoznajemo i otkrivamo nešto novo. Jutros sam primijetila da ga moj glas smiruje, što znači da ga prepoznaje i sada je počeo na njega reagirati. Inače, jučer mu je bio imendan pa smo suprug i ja kupili tortu, koju smo smazali, a Vid se počastio njome preko mojeg mlijeka.

Tko je bebi nadjenuo ime?
Suprug Boris, jer smo se dogovorili da on predloži ime ako bude sin, a ja pak ako bude kćer. Naime, nismo željeli znati bebin spol sve do rođenja. Tako je na porođaju doktor Mario Podobnik viknuo: „Dobili ste prekrasnog i zdravog sinčića!"

Imate li poteškoća s dojenjem?
Nemam jer su me u sve oko bebe i dojenja uputile sestre iz privatnog rodilišta Podobnik. Kad nam je doma u posjet došla patronažna sestra, bila je zadovoljna kako napredujemo i sada se čujemo samo telefonski. Zasad nam dobro ide - Vid voli puno papati, ali i puno podrigivati. Noću se budi dva puta, a ponekad i češće, kako bi jeo. Malo je naporno, ali nekako uđeš u taj ritam. Srećom, Vid nema dojenačke grčeve i nadam se da ih ni neće imati.

Kako provodite vrijeme sa sinom?
Ljubimo se, mazimo, radimo vježbice za kukove i baby fitness prema preporuci pedijatara: to su lagane i nježne vježbe, te se masiramo Welledinim uljem, što Vidu jako odgovara. Voli kad mu se priča, pokušava držati sam glavicu - imam osjećaj da je dosta „žilav" za tek rođenu bebicu. Oboje volimo kada leži na mojim prsima sklupčan u položaju fetusa: tada ga slušam kako diše, a na njega pak to također djeluje smirujuće. Primijetila sam i da voli igračke koje sviraju. Vid je zapravo mirna beba, tek kad je gladan nastaje panika.

Jeste li umorni?
Prvih dana kad smo stigli kući bilo je naporno, ali mi je u pomoć na nekoliko dana priskočila moja sestra. A nedavno sam čak nakratko otišla na jedno vjenčanje, stoga mislim da se polako vraćam u formu. Uostalom, navikla sam na fizičke napore kao profesionalna plivačica, a sada i kao trenerica. Uvijek govorim da sam teška fizička radnica, ali ovaj put sam puna emocija. Od velike pomoći je i tata Boris koji radi sve oko Vida: kupa ga, hrani i igra se s njime te se osjeća koliko su njih dvoje povezani.

I SPORTAŠICE SE MORAJU PRIPREMITI ZA POROĐAJ

U trudnoći ste bili aktivni: plivali ste i radili gotovo do porođaja.
Točno, sate i sate provodila sam u bazenu s djecom. Ipak, posljednja tri tjedna više nisam trenirala djecu jer sam se bojala da me slučajno netko ne udari u trbuh, pa sam plivala sama.

Jesu li djeca ispitivala zašto vam raste trbuh?
Više su se čudili roditelji - djeca nemaju predrasuda i njima je to sve prirodno. Vjerojatno sam im izgledala kao neki kit. Meni je pak bilo najljepše u bazenu jer bi mi se u tom bestežinskom stanju u vodi opustio i rasteretio svaki mišić na tijelu. Čak sam i to jutro, 23. svibnja, planirala otići na bazen, ali sam po noći ipak morala u rodilište.

Boje li se trudnice možda infekcija ili nekih komplikacija pa ne odlaze na bazene?
Nažalost, kod nas su trudnice rijetkost na bazenu, a ne pravilo. No ako je s trudnoćom sve u redu, nema razloga da se ne pliva. Moj mi je ginekolog preventivno preporučio vaginalete, a pila sam i prave probiotike - ne mislim na one iz jogurta - kako bih zaštitila svoje i bebino zdravlje. Naime, koristi od plivanja su mnogostruke, a kada sam svojoj trenerici Nizozemki pričala da se svi čude jer idem na bazen, odgovorila mi je da je takvo razmišljanje kod njih prevladano prije dvadesetak godina.

Kako ste se još pripremali za porođaj?
Vježbala sam s dvije grupe trudnica, na pilates lopti i u Makronovi, gdje se rade raznovrsne vježbe, tehnike opuštanja i disanja. Išla sam i na individualni tečaj disanja te na akupunkturu, koja smanjuje bol i pospješuje otvaranje tijekom porođaja. Naime, mišići sportašica su čvrsti i porođaj je obično duži jer se sporije otvaraju. Pripremila sam se i dala sve od sebe.

POROĐAJ NA SUHOM

Kakav ste porođaj imali?
Željela sam bebu roditi u bazenu, ali joj se pupčana vrpca omotala oko vrata pa sam morala na carski rez. Dobila sam spinalnu anesteziju, koja je bolja za bebu od opće, a i odmah sam po dolasku na svijet vidjela sina. Imao je 3270 grama i 50 centimetara, a sad je već došao do 3900 grama i vidim da brzo napreduje. Bila sam neizmjerno sretna što je zdrav te sam se, naravno, rasplakala. A dok su mene šivali, tata i Vid već su se uvelike skupa družili. Kad sam im se pridružila, stavila sam Vida prvi put na prsa i bio je smiješan kako je mljackao i trudio se dojiti.

Zašto ste se odlučili za privatno rodilište?
Svih je sedam dana u rodilištu sa mnom bio suprug, što mi je puno značilo. K tome, mogla sam izabrati na koji ću način na svijet donijeti svoje dijete. Ta činjenica da imam mogućnost izbora i utjecaja na to kako će porođaj teći velika je stvar. Naravno, kad su se stvari zakomplicirale, morala sam na carski. Svi su bili maksimalno ljubazni i angažirani - smatram da je dolazak u privatno rodilište vrijedio svake kune. Vid je bio sa mnom u sobi kad god sam željela, no kako sam bila iscrpljena od porođaja, dva dana sam bila na infuziji i trebalo mi je odmora.

Noću je spavao u dječjoj sobi, a sestre su mi ga donosile na podoj. Ustala sam prvi dan nakon poroda jer sam željela što prije doći k sebi.

Nedostaje li vam plivanje i fizička aktivnost?
Drugi dan nakon porođaja, odnosno carskog reza, počela sam vježbati u rodilištu na
krevetu izometrijske vježbe za trbuh. Naravno, pretjerala sam, dobila sam zasluženu jezikovu juhu od doktora, pa sam ipak odmarala tjedan dana. Sada kod kuće jedno Vidovo spavanje iskoristim za vježbanje, jedno pak da odspavam s njime i prikupim snagu, a za vrijeme trećeg se uspijevam posvetiti suprugu Borisu. U trudnoći sam dobila 15-ak kila - devet je otišlo čim sam rodila, tako da se ne opterećujem kilogramima. Mislim da je jako bitna fizička aktivnost u samoj trudnoći kako mišići ne bi atrofirali.

PLIVANJE JE VAŽNO ZA BEBE

Kad se planirate vratiti treniranju djece?
U listopadu, kad Vidu navrši četiri mjeseca, krećem s jednom grupom klinaca na bazenu u Domu sportova. Naravno, i maleni će također krenuti s bebama na plivanje. Naime, tada bebe već uspostave vlastitu termoregulaciju, a razina imunoglobulina, koji ih štiti od bolesti, povisuje se, pa najčešće u toj dobi već imaju odgovarajuću muskulaturu vrata i same dižu glavicu.

Koja je prednost tako ranog uključivanja bebe u „plivanje"?
U toj dobi još uvijek imaju refleks koji su stekli u majčinoj utrobi krećući se u plodnoj vodi, primjerice sunožno gibanje koje se gubi kad dijete prohoda, jer se počinje koristiti nožicama naizmjence prilikom koračanja. Istraživanja u kojima su sudjelovale bebe uključene u programe plivanja pokazuju da kralježnica, koja je kod beba u obliku slova C, brže prelazi u pravilan S oblik. Stoga je plivanje i jačanje muskulature odlična prevencija mogućih budućih problema s kralježnicom. K tome, veća je aktivnost kukova i ramena, pa i to smanjuje mogućnost deformacije tih zglobova. Istodobno se potiče socijalizacija među bebama, ali i roditeljima, pogotovo mamama, jer su one najčešće prvih godinu dana kod kuće s bebama pa im nedostaje društvo, razmjenjivanje iskustava s drugim mamama... Važno je reći da tako male bebe na plivanje dolaze s oba roditelja, pa je to jedan od rijetkih trenutaka u tjednu kada su svi zajedno u nekoj aktivnosti izvan svoga doma - i ne samo to: u to vrijeme svi isključujemo mobitele.

Bojite li se da bi se ipak vaša beba mogla prehladiti na bazenu?
Vid će krenuti već sa šest tjedana na „kupanje" jer iza zgrade imamo bazenčić; važno je samo da temperatura zraka poraste i da voda u bazenu bude odgovarajuće temperature. Bitna je dobra priprema i pravilno temperiranje, tome na uvodnom predavanju educiramo roditelje: kako se brinuti o djetetu da se sačuva njegovo zdravlje - da nema upale uha ili sinusa. Djecu i sebe treba odijevati isto, a ne preutopljavati, postupno se s bazena dolazi do svlačionica gdje se dijete zadržava i privikava na temperaturu, potom na gornji dio stubišta kada je već odjeveno i osušeno, a zatim se dijete nahrani prije izlaska iz zgrade bazena. A kapica na glavi je obavezna, bez obzira na godišnje doba. Preporučujemo Normison kapi koje vežu vlagu iz ušnih kanala da ne bi došlo do upale uha. Te hidrofilne kapi bih preporučila i djeci koja imaju problema s upalama uha za vrijeme boravka na moru.

RAD S DJECOM MI JE VAŽAN

Čini mi se da prakse i znanja o djeci imate dovoljno. Kako majčinstvo utječe na vas?
Nadam se, u profesionalnom smislu, da ću djeci moći dati još više i da će kvaliteta tečajeva biti još bolja. Jer ipak bi mi osobno iskustvo majčinstva trebalo dati jednu dimenziju više. Naime, educirala sam se i stekla licenciju u Sloveniji, puno sam naučila upravo o njezi i brizi oko beba te sam prije nešto više od godinu dana prva krenula s tečajevima za tako male bebe u Zagrebu. Na bazenu u Utrinama radim jedan
poseban program, Halliwick: to je tečaj plivanja za djecu sa svim oblicima invaliditeta, koji normalno polaze i zdrava djeca, jer upravo su socijalizacija i tolerancija bitne među najmlađima. Program je doista izvrstan za svu djecu, a razvio se prije 50-ak godina u jednoj školi u sjevernom Londonu kao način plivanja za djevojčice s posebnim potrebama. Taj je koncept danas prihvaćen u cijelom svijetu.

O kakvom je programu riječ?
Riječ je o deset točaka. Počinje se s mentalnom prilagodbom na vodu, koja je za neku djecu jedan vrlo dugotrajan proces, posebno kod djece koja imaju strah od vode zbog nekog traumatičnog iskustva. Zatim radimo na osamostaljivanju, jer djeca su u pratnji roditelji ili bliske osobe koje se brinu o njima, također radimo na osamostaljivanju od ruba bazena, odnosno sigurne površine. Učimo ih razne rotacije: sagitalna, transverzalna, longitudinalna i kombinirane, uče i karakteristike vode kroz razne igre, primjerice kako djeluje uzgon vode na tijelo, kako bi djeca zavoljela vodu i stekla povjerenje u sebe te se lakše kretala u vodi. Nakon svladavanja fizikalnih svojstva vode, uče se osnovni plivački pokreti. Prva tehnika koju učimo je leđno plivanje, jer su slobodni dišni putevi, te su pokreti jednostavni.

Inače, plivanje nije samo sportska aktivnost, nego sposobnost i vještina koja nam omogućuje da preživimo. U Hrvatskoj po zakonu svako dijete mora proći tečaj plivanja u prvom razredu osnovne škole. Nažalost, mnogo je djece koja su imala traumatično iskustvo s vodom prije polaska u školu.

Što radite na bazenima na Savi?
Također radimo prema Halliwick programu i imamo obuku plivanja prema Fredovom programu, odnosno plivanje za bebe do godinu dana, za mališane u dobi od godinu dana do četiri godine, te za djecu od četiri godine pa do polaska u školu. Koristimo tri vrste obruča: crveni, narančasti i žuti, koji se razlikuju po volumenu zraka, odnosno sigurnosti koju im pruža obruč. U crvenom se djeca nauče služiti nožicama i okretati se u vodi, u narančastom se počinju služiti i ručicama, dok u žutom, kad već imaju koordiniran rad ruku i nogu, nakon nekog vremena ispuštamo zrak iz komorica obruča i djeca proplivaju.

Uspiju li se sva zainteresirana djeca upisati na tečajeve ili postoje liste čekanja?
U Zagrebu nedostaje bazena i instruktora; dvije trećine djece koja bi željela pohađati tečaj ne uspije se upisati jer su kapaciteti premali. Prijave primamo putem e-maila, a nedavno mi je jedna buduća mama, koja je u petom mjesecu trudnoće, rekla kako je već sada poslala aplikaciju za svoju bebu. Zato planiram napraviti bazen za bebe, ali pitanje je kad ću ga uspjeti realizirati jer se jako puno stvari mora posložiti, od novca do prostora. To mi je doista jako velika želja.

Sadržaj ovoga broja: