Postano: 01.03.2010 1:21 pm | Re: Duša me boli...molim vas hitno za informacije
Ima ja osobnog iskustva s tom opakom bolešću,nebi htjela te još više rastužiti nego pružiti podršku da se zajedno borite i ne odustajete koliko god je moguće bez obzira na liječničke prognoze.
Sve je počelo prije oko 3 godine.Malo mi je sve maglovito i ne znam dal ću ti moći dati neke detaljne informacije jer sam to potisnula duboko u sebi i željela čim prije zaboraviti.
Uglavnom,prije mjesec dana smo obilježili 2 godine smrti moga oca. Otišao je u 51.godini. Nažalost prerano,jer je u srcu bio poput nekog tinejđera,bile su mu to najbolje godine,puno smo se družili,čak izlazili skupa..jako velik gubitak. Zato se nerado prisjećam i držim ga u lijepom sjećanju,ali eto da ti ipak podijelim svoje iskustvo.
Upravo sam tražila njegovu medicinsku dokumentaciju,pospremila sam ju prije 2 god. negdje u ladicu ali ju sada ne mogu nači. Tako da nisam točno sigurna o kojoj vrsti se radilo,dal karcinom velikih ili malih stanica.Ali također mu je prekasno otkriven,u 3.stadiju..Počelo je sve kad se stalno tužio na bolove u ramenu i gornjoj kralježnici. Umjesto da ga opća doktorica pošalje po pretragama,ona ga je slala na fizikalnu terapiju jer na rengenu nisu ništa vidjeli A njemu sve gore,stalni probadajuću bolovi. A doktorica njemu- to vam je od motora jer se vozite po zimi. Sva dok jednu večer nije pozvao hitnu doma jer je ostao bez zraka.. Tad mu je konačno dobio uputnicu za neurologa. Jer se bol počela širit u cijelu jednu ruku.
Neurolog je izgleda odma naslutio i poslao ga na pregled u Klenovnik.
I od tamo je sve počelo
Tu su mu otkrili i odma je ostao na odjelu. Imao je metastaze u vratnu kralježnicu i zahvaćen je bio i živac pa je zbog toga gubio osjet na jednoj ruci.Hitno je poslan na operaciju u Jordanovac,i poslije kemoterapiju. No nije nešto pomoglo i dali su mu samo par mjeseci života.
To me najviše povrijedilo. Ta doktorska bešćutnost i nimalo nade,kao da bi trebali odma odustati i već ga pokopati! Kao da oni određuju nečiji životni vijek i tijek!
Tog dana kad sam bila kod glavne doktorice odjela na razgovoru,nekako se sve promjenilo nažalost. Umro je i dio mene tada. Htjela sam plakati ali nisam smjela jer nisam htjela pokazati ocu da je tako strašno,jer bi možda i on izgubio sve nade..Ali da,bilo je strašno..
Pokazalo se da operacija nije mnogo pomogla,a i kemoterapija nije davala nekog učinka,samo nakratko..
Nakon 4-5 mjeseci ležanja po Klenovniku i Jordanovcu,pustili su ga na kućnu njegu jer mu nisu mogli pomoći.
Sami smo se brinuli o njemu. Desna ruka mu je potpuno se paralizirala i visjela mu beživotno,apetit je izgubio i smršavio,jedva je mogao malo hodat od nedostatka snage. Dane je provodio u krevetu u svojoj sobi,a mi smo ga njegovali i olakšavali koliko smo mogli. Već tada je dobivao narkotike jer ga je rame i ruka još uvijek boljelo sve više.
Teško je bilo prihvatit to da mu više nema pomoći,zato smo tražili rješenje i nadali se. Žalosno je da doktori odma ne informiraju obitelj sa svim eventualnim slamkama spasa,nego se moraš sam informirati trčeći od doktora do doktora i moliti za nekakav savjet. Tako nam je konačno jedan internist spomenuo jedan od onih 'pametnih' ljekova (sad se ne mogu sjetit ime lijeka jer kao što sam spomenula,sve mi je maglovito) ali taj lijek nažalost košta jedna doza oko 30 000 kn. Ili treba čekat kompliciranu i dugu proceduru da se HZZo smiluje i baš tebi odobri taj lijek. Liste su duge,a dobivaju odobrenje samo oni koji i opsežnoj dokumentaciji prilože dokaz da toj osobi taj lijek stvarno može pomoći i izliječiti
Moj otac to nažalost nije imao. Svi doktori su digli ruke od njega kao da mu nema pomoći. Gamad.
Od kud nam toliko love za tu jednu dozu??!
Počeli smo tada tražit alternativna rješenja u prirodnoj medicini.. Ali sve se to činilo kao šarlatanstvo. Također nismo imali novaca toliko,a opet nitko ne može reći dal bi mu to pomoglo.
Svi ti prirodni ljekovi su se bazirali na podizanju imuniteta i produženju života. Napravljeni od raznih trava ili gljiva. Tako smo se odlučili za biljnu otopinu ( sad nažalost nemam tu nigdje papire od toga pa ne znam naziv) koju smo kupovali u Čakovcu u biljnoj apoteci. Nije bila pretjerano skupa, izledala je grozne zeleno smeđe mutne boje i tata ju je pio svaki dan oko decilitar.
Ali ipak,što mu je to vrijedilo kad do zadnjeg dana nije htio pustit cigaretu?
Jako je smršavio i htio jesti samo slatko ili neke salame i sušeno meso,a to je otrov za takvu bolest jer se rak upravo hrani time!!! To nemoj nikako dozvoliti mami ako je ikako moguće,moj otac je bio tvrdoglav a mi smo mu htjeli olakšati,pa smo mu malo popuštali
Otprilike nakon 7 mj otkako su mu dijagnosticirali je ostao gotovo nepokretan u krevetu doma.
Nakon skoro godinu dana,postalo je tužno i mi smo se već osjećali bespomoćno. Nije mogao skoro ništa više jesti..Ja sam skakala po bolnicama moleći da ga bar prime na par dana da ga stave malo na infuziju ili nešto da se bar malo oporavi,jer ovako bude doma umro od neishranjenosti (jer doma nije imao nikakvu stručnu njegu niti dobivao infuziju).. Konačno su ga primili opet u Klenovnik.
Nažalost,tu je i umro.
Oko 3 tjedna nakon toga.
Zato drži se i budi hrabra jer su teški dani pred vama. Koliko god bilo teško,ne predajte se i ako možeš promjeni joj prehranu -ništa slatko,prerađeno, izbaci mliječno, bijelo brašno i sol..Neka jede puno žitarica i povrća na lešo. Raspitajte se za 'pametne' ljekove,možda uspijete. Kupi joj odma neke pripravke za podizanje imuniteta. Ne slušaj prognoze doktorske jer i oni često griješe (moj otac je proživio duplo duže od prognoze) Rak pluća ima najgore prognoze,ali to ne znači da zato treba odustati.
Sretno i budite jaki.
drži se draga
. potvrdili mu karcinom prije tjedan dana
)
za čudo i budi hrabra i jaka jer sigurno te čekaju teški i dugi dani ali imaj vjere 
i pomozi majci da se što čvršće bori sa bolesti i da ne klone duhom. 
